недеља, 30. септембар 2012.

ГЛАДЬТЕ СУХИХ И ЧЕРНЫХ КОШЕК




Ne spadam u bibliofile, kolekcionare ili slične sorte, ali izgleda da u meni čuče i takve težnje – više onako, što bi rekli psiholozi, latentno.
Okidač koji ih s vremena na vreme aktivira svakako nisu izlozi novih knjižara ovdašnjih, koji me uglavnom odbijaju. Dovoljan je letimičan pogled da ukapiram kako tu nema dibidus ničeg za mene. S druge strane, recimo, potez Kneza Miloša – Srpskih vladara, gde su smeštene knjižare Službenog glasnika i SKZ-a, prilično mi je interesantan. Klio, koliko znam, nema svoju knjižaru, ama i njihovim sam sočinjenijima spreman da poklonim pažnju.
Ipak, od razgledanja novih (ili što neki ljudi vole da kažu, recentnih) izdanja, kvalitativno je drukčiji osećaj potrage za starim, bajatim knjigama. Za onima koje ste recimo već uzimali iz raznoraznih biblioteka, viđali ih po tuđim stanovima i znate za njih već godinama, a sad ste u prilici da nabavite i sopstveni primerak.
Ima, dabogme, punktova po gradu na kojima se takve težnje mogu zadovoljiti, a jedan od njih je stanovita tezga na stanovitoj autobuskoj stanici u Zemunu. Sticajem prilika nad kojima nemam bogzna kakvu kontrolu, prinuđen sam da u tom kraju provodim znatno više vremena nego što bih želeo. Pa osim što ponekad naletim na znamenite rezidente tamošnje, poput Teofila Pančića, Ivana Klajna ili Nebojše Ilića, nedavno me dočeka i lep pogled na dobar broj starih Nolitovih i Prosvetinih izdanja skupljenih na malom prostoru. A takav prizor uglavnom me ne ostavlja ravnodušnim. Pored dotične tezge po vas dan ordinira jedan tip, a kako izgleda ordinirati po vas dan na autobuskoj stanici pored tezge s polovnim knjigama, ne znam i ne bih voleo da saznam.
Elem, Nolitova biblioteka Orfej, koju je uređivao Zoran Mišić, svakako beše jedna od najrespektabilnijih edicija u izdavaštvu bivše države, pa kad mi se već našao tu pred nosom, reših da uʼapsim sledeći naslov.


Osim Mišićevog uredničkog potpisa, tu je potpis Nane Bogdanović kao kopriređivačice i autorke opširnog predgovora. Rodoslov najpoznatije naše rusistkinje možete pogledati ovde (tačnije, u centru rodoslova je njen sin) – vrlo je interesantno. Pesme su u vrhunskim prevodima, a kako i ne bi bile kad su ih prevodili Danilo Kiš, Branko Miljković, Bora Ćosić, Oskar Davičo, Stanislav Vinaver... Antologija inače sadrži ključne pesnike ruskog simbolizma i avangarde, čija su imena, nadam se, poznata. Sve u svemu, veliki broj dobrih ličnosti skupljen između jednih korica.
E, sad ćemo malo da se sprdamo srpski i eto nam ga ruski. Sledi nekoliko pesama iz antologije, paralelno u originalu i prevodu. Odabrao sam Valerija Brjusova, jednog od tzv. starijih ruskih simbolista, a za njim slede dvojica što su lupali „šamar javnom mnjenju“ (Пощечина обещственному вкусу) – Velimir Hlebnjikov i superstar Vladimir Vladimirovič, ali onaj čije prezime ne počinje na P.



ДУХИ ОГНЯ

Потоком широким тянулся асфальт.
Как горящие головы темных повешенных,
Фонари в высоте, не мигая, горели.
Делали двойственным мир зеркальные окна.

Бедные дети земли
Навстречу мне шли,
Города дети и ночи
(Тени скорбен неутешенных,
Ткани безвестной волокна!):

Чета бульварных камелий,
Франт в распахнутом пальто,
Запоздалый рабочий,
Старикашка хромающий, юноша пьяный...

Звезды смотрели на мир, проницая туманы,
Но звезд - в электрическом свете - не видел
никто.
Потоком широким тянулся асфальт.

Шаг за шагом падал я в бездны,
В хаос предсветно-дозвездный.
Я видел кипящий базальт,
В озерах стоящий порфир,

Ручьи раскаленного золота,
И рушились ливни на пламенный мир,
И снова взносились густыми клубами, как пар,
Изорванный молньями в клочья.

И слышались громы: на огненный шар,
Дрожащий до тайн своего средоточья,
Ложились удары незримого молота.
В этом горниле вселенной,

В этом смешеньи всех сил и веществ,
Я чувствовал жизнь исступленных существ,
Дыхание воли нетленной.

О, мои старшие братья,
Первенцы этой планеты,
Духи огня!

Моей душе раскройте объятья,
В свои предчувствия - светы,
В свои желанья - пожары -
Примите меня!

Дайте дышать ненасытностью вашей,
Дайте низвергнуться в вихрь, непрерывный и
ярый,
Ваших безмерных трудов и безумных забав!

Дайте припасть мне к сверкающей чаше
Вас опьянявших отрав!
Вы, - от земли к облакам простиравшие члены,
Вы, кого зыблил всегда огнеструйный самум,
Водопад катастроф, -

Дайте причастным мне быть неуставной измены,
Дайте мне ваших грохочущих дум,
Молнийных слов!
Я буду соратником ваших космических споров,
Стихийных сражений,
Колебавших наш мир на его непреложной орбите!

Я голосом стану торжественных хоров,
Славящих творчество бога и благость грядущих
событий,
В оркестре домирном я стану поющей струной!

Изведаю с вами костры наслаждений,
На огненном ложе,
В объятьях расплавленной стали,
У пылающей пламенем груди,
Касаясь устами сжигающих уст!

Я былинка в волкане, - так что же!
Вы - духи, мы - люди,
Но земля нас сроднила единством блаженств и
печалей,
Без нас, как без вас, этот шар бездыханен и пуст!

Потоком широким тянулся асфальт.
Фонари, не мигая, горели,
Как горящие головы темных повешенных.
Бедные дети земли
Навстречу мне шли
(Тени скорбей неутешенных!):

Чета бульварных камелий,
Запоздалый рабочий,
Старикашка хромающий, юноша пьяный, -
Города дети и ночи...
Звезды смотрели на мир, проницая туманы.

Prevod Branka Miljkovića:







Бобэоби пелись губы,
Вээоми пелись взоры,
Пиээо пелись брови,
Лиэээй — пелся облик,
Гзи-гзи-гзэо пелась цепь.
Так на холсте каких-то соответствий
Вне протяжения жило Лицо.

Bobeobi pevale su usne
Veeomi pevali se gledi
Piieo pevale se veđe
Lieej – pevao se izgled
Gzi – gzi- gzeo pevao se lanac,
Tako na platnu nekih podudarnosti
Izvan dimenzija živelo je Lice. 
(Vera Nikolić i Bora Ćosić) 


В этот день голубых медведей,
Пробежавших по тихим ресницам,
Я провижу за синей водой
В чаше глаз приказанье проснуться.
На серебряной ложке протянутых глаз
Мне протянуто море и на нем буревестник;
И к шумящему морю, вижу, птичая Русь
Меж ресниц пролетит неизвестных.
Но моряной любес опрокинут
Чей-то парус в воде кругло-синей,
Но зато в безнадежное канут
Первый гром и путь дальше весенний.

U ovaj dan golubijeplavih medveda
Što su minuli niz tihe trepavice,
Nesreću iza sinjih voda
U čaši oka znak – probudi se.

Srebrnom kašikom pruženih očiju
Pruženo mi je more i nad njim burevesnik,
I nad šumnim morem vidim ptičju Rusiju
– prolete između trepavica neizvesnih.

Morska je prevrnula neman
U plavo more jedrila nečija,
No to je u beznađe pao
Prvi grom – i cesta je prolećnija.
(Olga Vlatković)


ЗАКЛЯТИЕ СМЕХОМ

О, рассмейтесь, смехачи!
О, засмейтесь, смехачи!
Что смеются смехами, что смеянствуют смеяльно,
О, засмейтесь усмеяльно!
О, рассмешищ надсмеяльных — смех усмейных смехачей!
О, иссмейся рассмеяльно, смех надсмейных смеячей!
Смейево, смейево,
Усмей, осмей, смешики, смешики,
Смеюнчики, смеюнчики.
О, рассмейтесь, смехачи!
О, засмейтесь, смехачи!


Zakletva u smeh

Nasmejte se, o, smejači!
Zasmejte se, o, smejači!
Ne smejte se podsmehom, ne smejančite smehovno!
Zasmejte se nasmejano!
O, smejanja nadsmehovna – smeh smehovnih ismejača!
O, ismej se, smešni smehu nadsmehovnih tih smejača!
O, Smehovo, o, Smehovo,
Osmej, nasmej, smehom, smeškom –
Smejunčićem, osmeščićem.
Nasmejte se, o, smejači!
Zasmejte se, o, smejači!
(M. M. Pešić)


Оставь.
Зачем мудрецам погремушек потеха?

Я — тысячелетний старик.

И вижу — в тебе на кресте из смеха

распят замученный крик.

Легло на город громадное горе

и сотни махоньких горь.

А свечи и лампы в галдящем споре

покрыли шопоты зорь.

Ведь мягкие луны не властны над нами, —

огни фонарей и нарядней и хлеще.

В земле городов нареклись господами

и лезут стереть нас бездушные вещи.

А с неба на вой человечьей орды

глядит обезумевший бог.

И руки в отрепьях его бороды,

изъеденных пылью дорог.

Он — бог,

а кричит о жестокой расплате,

а в ваших душонках поношенный вздошек.

Бросьте его!

Идите и гладьте —

гладьте сухих и черных кошек!

Громадные брюха возьмете хвастливо,

лоснящихся щек надуете пышки.

Лишь в кошках,

где шерсти вороньей отливы,

наловите глаз электрических вспышки.

Весь лов этих вспышек

(он будет обилен!)

вольем в провода,

в эти мускулы тяги, —

заскачут трамваи,

пламя светилен

зареет в ночах, как победные стяги.

Мир зашеве́лится в радостном гриме,

цветы испавлинятся в каждом окошке,

по рельсам потащат людей,

а за ними

все кошки, кошки, черные кошки!

Мы солнца приколем любимым на платье,

из звезд накуем серебрящихся брошек.

Бросьте квартиры!

Идите и гладьте —

гладьте сухих и черных кошек!

Prevod Olge Vlatković:



 I najzad, da ponovimo još jedared:

Napustite kuće!
Idite, gladite,
gladite crne i mršave mačke!

5 коментара:

  1. Kakve su im cene, da znam da li da krenem u lov ili da ostanem pri Kalenicu :)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Cene su bogami povoljne. Antologiju sam platio 350 din. sa uračunatim popustom, a jedan od Prosvetinih "velikih romana" pazario sam za 680 din.
      Kalenić mi je inače pred nosom, moraću da proverim šta tu može da se nađe.

      Избриши
  2. Javi gde je tacno ta tezga u Zemunu pa da obidjemo nekom prilikom. Ja sam nedavno ulovio slucajno potpuno nov primerak razgovora Borhesa i Sabata (nesto sto nisam uspevao dugo vremena da nadjem). Inace ova antologija budi zelju :)
    Kad smo vec kod antologija i prevodjenja, imas antologiju francuske erotske poezije, prevodio i priredio Danilo Kis :)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Čestitke na entuzijazmu, koji meni najčešće nedostaje. Knjige poput ove ponekad ga probude.
      Tezga je u glavnoj zemunskoj ulici, koja se čak i zove tako, na autobuskoj stanici u smeru prema gradu, smeštenoj preko puta jedne Lagunine knjižare.
      Antologiju pod nazivom Bordel muza nemam, a priznajem da za tu vrstu poezije i nisam naročito zainteresovan.

      Избриши