уторак, 15. октобар 2013.

ROMANI XX VEKA


 

Sajam je tu. Da li ću ići, ne znam. Nisam baš zainteresovan za kupovinu. Ionako sam otkrio da kod kuće imam čitavu hrpu besmislenih knjiga kojih bih se najradije ratosiljao (uglavnom su u pitanju novija izdanja – Laguna, Mono i manjana, Geopoetika, IPS i slično). Osim toga, neke zaista dobre knjige sam još otkad sebe pozajmio Titu (to mu je nadimak koji je dobio u srednjoj školi; tačnije, sam ga je sebi dao) – tu su recimo Rusoove Ispovesti ili Mobi Dik, kojih se nikad ne bih lišio. Moram da ga zovem da mi vrati, ali čovek je takav smarač da stalno odlažem taj trenutak.

Iz ovoga što sam napisao valjda se vidi kakav sam ja tip čitaoca. Najkraće: radije bih deset puta čitao jednu klasičnu knjigu nego pročitao deset novih.

Uostalom, kod čitanja je uvek na delu i proces zaboravljanja. Nervira me kad ne mogu da se setim određenih pojedinosti iz knjiga koje sam pročitao. Najviše volim kad neku knjigu toliko puta iščitam da je znam do sitnih detalja. Međutim, tako nešto je moguće samo kada se čitalačke težnje svedu na relativno ograničen broj naslova.

A ti naslovi pobrojani su na tri liste koje ovde prilažem.

Lista 1: Romani XX veka

Lista 2: Romani XIX veka

Lista 3: Naši romani

Ovom prilikom, dajem prvu od njih. Romani XX veka.

To nije spisak knjiga koje sam pročitao. Naprotiv, većinu njih nisam ni otvorio. To je spisak knjiga koje bih želeo da pročitam i da ih koliko-toliko dobro znam – neke do sitnih detalja, neke u glavnim crtama, ali da ih imam u glavi. Neke sa ove liste već znam dosta dobro, a neke sam čitao, ali kao da nisam – a to najviše mrzim. Izbegavao sam da na spisak uvrstim romane koji su predugački ili pisani prekomplikovanim stilom. Ipak se ja literaturom ne bavim profesionalno da bih se upuštao u takve poduhvate. Tako recimo ovde nema romana koji se obično smatra najboljim u XX veku – Džojsovog Uliksa. To je ipak knjiga samo za profesionalne čitaoce. Isto tako, nema ni Tihog Dona, jer me prosto obeshrabruje dužina tog romana, a nema ni onih čuda zvanih U traganju za izgubljenim vremenom i Čovek bez svojstava. Ipak, ovih kriterijuma se nisam držao baš kao pijan plota, pa je tu recimo Ka svetioniku Virdžinije Vulf, roman koji se obično smatra vrlo „teškim“, ali se meni prilično dopao, a nije ni mnogo dugačak. S druge strane, tu je i Čarobni breg, po meni NAJBOLJI ROMAN XX VEKA, koji ima preko hiljadu strana, ali sam ga ja više puta čitao i znam ga prilično dobro, a voleo bih da ga u budućnosti čitam po jednom na svake dve-tri godine.

Lista je hronološka – od početka veka pa do sredine osamdesetih godina. Sve posle toga spada u koliko-toliko savremenu književnost, kojom se zasad ne bih bavio.

 


Budenbrokovi (Buddenbrooks) Tomas Man, 1901.

Ambasadori (The Ambassadors) Henri Džejms, 1903.

Pokojni Matija Paskal (Il Fu Mattia Pascal) Luiđi Pirandelo, 1904.

Nostromo (Nostromo) Džozef Konrad, 1904.

Čovek koji je bio četvrtak (The Man Who Was Thursday) Gilbert Kit Česterton, 1908.

 

Sinovi i ljubavnici (Sons and Lovers) D. H. Lorens, 1913.

Duša Kokoro (こころ  – Kokoro) Nacume Soseki, 1914.

Portret umetnika u mladosti (A Portrait of the Artist as a Young Man) Džejms Džojs, 1916.

 

Mi (Мы) Jevgenij Zamjatin, 1921.

Zenova savest, (La coscienza di Zeno) Italo Zvevo, 1923.

Čarobni breg (Der Zauberberg) Tomas Man, 1924. 

Proces (Der Process) Franc Kafka, 1925.

Kovači lažnog novca (Les faux-monnayeurs) Andre Žid, 1925.

Sunce se ponovo rađa (The Sun Also Rises) Ernest Hemingvej, 1926.

Zamak (Das Schloss) Franc Kafka, 1926.

Ka svetioniku (To the Lighthouse) Virdžinija Vulf, 1927.

Buka i bes (The Sound and the Fury) Vilijam Fokner, 1929.

 

Vrli novi svet (Brave New World) Oldos Haksli, 1932.

Radecki marš (Radetzkymarsch) Jozef Rot, 1932.

Putovanje na kraj noći (Voyage au bout de la nuit) Luj-Ferdinand Selin, 1932.

Mučnina (La Nausée)  Žan-Pol Sartr, 1938.

 

Tartarska pustinja (Il deserto dei Tatari) Dino Bucati, 1940.

Stranac (LʼÉtranger) Alber Kami, 1942.

Gospodin predsednik (El Señor Presidente) Migel Anhel Asturijas, 1946.

Pena dana (LʼÉcume des Jours) Boris Vijan, 1947.

Sestre Makioka (細雪 – Sasameyuki) Džuničiro Tanizaki, 1948.

Suština stvari (The Heart of the Matter) Grejam Grin, 1948.

Tunel (El túnel) Ernesto Sabato, 1948.

1984. (Nineteen Eighty-Four) Džordž Orvel, 1949.

 

Lovac u žitu (The Catcher in the Rye) Dž. D. Selindžer, 1951.

Konformista (Il conformista) Alberto Moravija, 1951.

Hadrijanovi memoari (Mémoires dʼHadrien) Margerit Jursenar, 1951.

Moloa (Molloy) Samjuel Beket, 1951.

Život Arsenjeva (Жизнь Арсеньева) Ivan Bunjin, 1952.

Gospodar muva (Lord of the Flies) Vilijam Golding, 1954.

Lolita (Lolita) Vladimir Nabokov, 1955.

Pedro Paramo (Pedro Páramo) Huan Rulfo, 1955.

Put između dva dvorca (بين القصرين – Bayn al-qasrayn) Nagib Mahfuz, 1956.

Pad (La Chute) Alber Kami, 1956.

Na putu (On the Road) Džek Keruak, 1957.

Svet koji nestaje (Things Fall Apart) Činua Ačebe, 1958.

Gepard (Il Gattopardo) Đuzepe Tomazi di Lampeduza, 1958.

Limeni doboš (Die Blechtrommel) Ginter Gras, 1959.

Goli ručak (The Naked Lunch) Vilijam Barouz, 1959.

 

Brodogradilište (El astillero) Huan Karlos Oneti, 1961.

Solaris (Solaris) Stanislav Lem, 1961.

Smrt Artemija Kruza (La muerte de Artemio Cruz) Karlos Fuentes, 1962.

Bleda vatra (Pale Fire) Vladimir Nabokov, 1962.

General mrtve vojske (Gjenerali i Ushtrisë së vdekur) Ismail Kadare, 1963.

Školice (Rayela) Hulio Kortasar, 1963.

Jedan dan Ivana Denisoviča (Один день Ивана Денисовича) Aleksandar Solženjicin, 1963.

Sezona seobe na sever (موسم الهجرة إلى الشمال – Mawsim al-Hiǧra ilā ash-Shamāl) Tajib Salih, 1966.

Šala (Žert) Milan Kundera, 1967.

Sto godina samoće (Cien años de soledad) Gabrijel Garsija Markes, 1967.

Majstor i Margarita (Ма́стер и Маргари́та) Mihail Bulgakov, 1967.

Klanica pet (Slaughterhouse-Five) Kurt Vonegat, 1969.

Ubik (Ubik) Filip Dik, 1969.

 

More plodnosti (豊饒の海 – Hōjō no Umi) Jukio Mišima, 1971.

Tetka Hulija i piskaralo (La tía Julia y el escribidor) Mario Vargas Ljosa, 1977.

Šoše (Shosha) Isak Baševis Singer, 1978.

Ako jedne zimske noći neki putnik (Se una note d’inverno un viaggiatore) Italo Kalvino, 1979.

 

Ime ruže (Il nome della rosa) Umberto Eko, 1980. 
 
Deca ponoći (Midnight’s Children) Salman Ruždi, 1981.
 
Stari majstori (Alte Meister) Tomas Bernhard, 1985.

 

7 коментара:

  1. Naopaki, ovo je frustrirajuće. Uspeo sam da izdvojim samo 14 naslova koje sam pročitao, a ima ih toliko. Znam za mnoga navedena dela ali, kako si lepo rekao, nisam ih ni otvorio. Neke sam pokušavao ali posle dvadesete-tridesete stranice odustajao. U svakom slučaju, ovo će mi biti dobar vodič. Ima li mesta na ovoj listi za još jednog Selina - "Smrt na kredit"? Šta misliš o Bukovskom? Pozdrav :)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Svakako možemo dodati "Smrt na kredit". Što se tiče Bukovskog, volim njegove pripovetke. Kad bih pravio listu priča, tu bi se sigurno našli "Najlepša devojka u gradu" i "Sin satane". Međutim, ne mogu reći da mi se dopadaju njegovi romani. Pozdrav, Đorđe

      Избриши
  2. Svaka cast na listi! Mogla bih isto da kazem sto i Djordje, ali bih i dodala Aleksandrijski kvartet od Darela

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Naravno, Aleksandrijski kvartet bi se morao naći na svakoj ozbiljnoj listi romana XX veka, ali pošto ovo nije ozbiljna lista, nema ga.

      Избриши
  3. čekaj, po uvodu i onome što sledi nakon njega, ispada da je "goli ručak" pisan jasnim stilom?! :) ima i nas koji smo u celosti pročitali "u potrazi za izgubljenim vremenom", i to je poduhvat kojeg se vrlo rado sećamo. bravo za ljosu, hulija je briljantna. od moravije sam čitao samo "prezir", fenomenalna knjiga. sartr, kafka i haksli su gubljenje vremena, mada je "vrli novi svet" zabavan.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Ma, nalupetao sam se na ovoj listi ko maksim po diviziji, ne treba to shvatati naročito ozbiljno. Što se tiče Izgubljenog vremena, ja prosto nisam, starinskim rečnikom kazano, kadar za takav poduhvat.
      Hvala na svim ovim kategoričnim opservacijama. Pozdrav

      Избриши
    2. fin si naopaki, biće da sam ja zvučao preoštro. lista je super.

      prusta sam počeo da čitam iz očaja, bila je neka hevi situacija. prve dve knjige su katastrofa s opisima od po 30 strana, madlenice, šušti lišće itd. ali, posle kad se zahukta, kreneš da mašiš stanicu na kojoj treba da izađeš zato što si se začitao. za otprilike 8 meseci sam pročitao komplet.

      pozdrav
      m

      Избриши